Šta za nas znači kada kažemo “Dijalog”

Kad ljudi čuju riječ dijalog, često im prvo pada na pamet grupa starih vjerskih lidera koji vode ljubazan razgovor i daju službenu izjavu o stvarima u kojima se oni slažu. Ali iako je dijalog na visokom nivou između vjerskih lidera važan, ljudi su u pravu kad ukazuju na ograničeni uticaj takvog “dijaloga” na živote običnih ljudi.

Kad kažemo “dijalog”, mislimo mnogo više.

Smatramo da postoje najmanje četiri različite vrste dijaloga koji povezuju grupe različitih religija: dijalog ruku, glave, stomaka i srca.***

Dijalog ruku – Služenje zajedno za zajedničko dobro naših lokalnih zajednica. Dok kupimo smeću zajedno u javnom parku, podijelimo jela sa siromašnim porodicama, ili pomažemo starijim porodicama sa kućnim popravkama, mi mjenjamo naše međuvjerske odnose, od konkurencije ideja do prilika za saradnju. Dijalog ruku nam dozvoljava da stojimo rame uz rame, da zajedno radimo, prepoznajemo zajedničke ciljeve i gradimo prijateljstva dok sarađujemo u pravcu zajedničkog dobra.

Dijalog stomaka – Dijelovanje dobre hrane zajedno. Dijalog stomaka je još jedan način za izgradnju prisnosti i prijateljstva, pokazujući gostoprimstvo, uživajući u razgovorima dok jedemo, i jednostavno provodeći lijepe trenutke zajedno. Kad jedemo hranu zajedno u drugoj kući i mjestima obožavanja, ljudi iz različitih verskih zajednica više nisu “oni” već postaju “mi”.

Dialog glave – učenje zajedno o našim sličnostima i razumijevanje naših nepomirljivih razlika. Kada se bavimo samo teološkim ili teoretskim razgovorima, lako možemo izgraditi zidove umjesto mostove zbog važnih teoloških razlika. Međutim, kada radimo na izgradnji prijateljstva na druge načine kao sarađujući na projektima i jedući zajedno, onda se smanjuju nesporazumi i saznajemo o našim razlikama, dok razgovaramo o tome u šta vjerujemo. Vjerujemo da se čak i naše teološke i ideološke razlike mogu proslaviti, ne zato što se slažemo jedni sa drugima, već zato što slušanje različitih razumijevanja Boga i istine nas tjera da suosjećamo i rastemo kao ličnost, te da volimo našeg komšiju.

Dialog srca – ljubav prema drugima i odnosi koji se međusobno transformišu. Cilj dialoga nije samo da mi učimo stvari jedni o drugima niti da jednostavno radimo na servisnim projekatima zajedno. Cilj je da mi možemo znati, učiti, i konačno voljeti jedni druge. Dok se bavimo ovim dijalogom srca, mi cijenimo i učimo iz naše jedinstvenosti, vjerujemo da će ljudi u svakoj vjerskoj zajednici postati agenti za transformaciju u svojim vlastitim zajednicama i u širem društvu.

***Josh Daneshforooz je opisao dijalog na ova četiri načina u svojoj knjizi, “Volite našeg vjerskog susjeda: plod duha u mnogoreligijskom svijetu.” Preporučujemo vam da je pročitate!