Category Archives: Aktivnosti

Sarajevsko međureligijsko iskustvo

U petak, 15. juna, tim Malih Koraka je imao privilegiju  da upozna dvadeset i devet američkih studenata na programu studijske posjete gradu Sarajevu, upoznavanju sa njegovom istorijom i njegovom vjerskom raznolikošću. Program studiranja u inostranstvu održavaju naši prijatelji Petra i James Taylor u European Center for the Study of War and Peace (ECSWP). Studenti su stigli sa Boston College-a u Bostonu, Massachusettsu i Univerzitet-a Loyola Marymount u Los Angelesu, Kalifornija, a nakon prvog dana sa nama, provest će još mjesec dana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Amra Pandžo je kao uvod  podjelila svoje iskustvo o opsadi grada Sarajeva, kao i njenu transformaciju kada se počela baviti mirovnim radom nakon rata. Zatim su studenti išli u kratku posjetu na tri sarajevske tradicionalne svete lokacije, uključujući Carevu Džamiju, Crkvu Sv. Ante, i Staru Pravoslavnu Crkvu, koju su studenti posjetili narednog dana.

Careva dzamija

Većina učenika ušla je u džamiju po prvi put kada su posjetili Carajevu Džamiju. To je bilo i njihovo prvo iskustvo o tome kako se Muslimani obavljaju namaz. Neki od njih su posmatrali, a neki obavili namaz zajedno sa muslimanima.

U Crkvi Sv. Ante, Fra Marinko Pejić je govorio o tradiciji Sarajeva, u kojoj se ljudi iz svake religije molili u Staroj Pravoslavnoj Crkvi, Crkvi Sv. Ante i Turbetu Sedam Braće, dajući jednaku svotu novca kao dobrovoljni prilog u nadi da će im se odgovoriti na njihove molitve. Dalje je opisao kako je svaka kuća molitve otvorena za ljude svake vjere, kada im je potrebno mirno mjesto da dođu i mole se. Zaključio je da svi obožavamo jednog Boga, iako razumijemo Boga i klanjamo mu se drugačije.

Stara Pravoslavna Crkva

Sarajevsko međuvjersko iskustvo je fascinantno za mnoge posjetioce, jer je istorija međusobnog poštovanja, saradnje i ljubavi između ljudi i vjerskih zajednica jedinstvena i nudi perspektivu  nade o međusobnoj povezanosti ljudi bez obzira na njihovu religiju ili narodnost.

Glas mladih

U sklopu djelovanja Malih Koraka u projektu “Podsticanje djece da budu osjetljive i prihvataju razlike” u obučavanju mladih kako se baviti međuljudskim konfliktima, imali smo privilegiju da ih učimo kako ove vještine staviti u praksu. U nedelju, 3. juna, otac Radivoj Krulj, pravoslavni sveštenik iz Mostara i njegova supruga Nataša primili su nas Vladičanski Dvor u Mostaru gdje smo se sreli sa mladima iz Mostara. Puno hvala Radivoju i Nataši za gostoprimstvo i za stvaranje sigurnog prostora gdje smo mogli da učimo od izuzetnih mladih ljudi iz svih etničkih grupa u BiH.

Ova mješovita grupa Bošnjaka, Hrvata i Srba ranije je imala edukaciju o tome kako se suočiti sa osobom sa kojom smo u sukobu (gledajući u oči i nazvajući ih po imenu, govoreći iskreno o tome šta ih smeta i tražeći ono što žele ili trebaju u odnosu ili situaciji). Vježbali su ove vještine u simuliranim sukobima jedni s drugima. Ipak, u ovom razgovoru namjerno smo uvodili više emocionalno “vrućih” tema: etnonacionalizam, uticaj rata na djecu i omladinu.

Evo nekih njihovih stavova i naših komentara:

“Ima previše razgovora o ratu.”

“Miješano okruženje je garancija da nećete govoriti o ratu i takvim stvarima. Ako imate prijatelje iz različitih etničkih grupa, izbjegavate te teme i govorite o pozitivnim stvarima. Ali ako ste iz iste [etničke] grupe, ljudi će odmah početi da pričaju o vašoj etničkoj i vjerskoj grupi, o onome što su vam drugi učinili u ratu. “

“Sjećanje na rat sprečava rast i razvoj. Trebalo bi da ostane u mračnom mjestu srca i ne pominje se u svakodnevnom životu. “

“Nisam kriv za Srebrenicu. Nisam ni rođen. To nije moja greška i prestati se ponašati kao da je to moja greška samo zbog moje etničke pripadnosti. Odjebi! “

“Mrzimo to kada kažu: ‘Ne zaboravite’ jer kada kažu: ‘Ne zaboravite,’ zapravo znače: ‘Ne opraštajte.'”

Komentar:

Da li je vrijedno da se raspravljamo o konfliktu, ratu i opraštanju kada su mladi umorni od njih? Zašto ne činiti nešto drugo?

Verujemo da su aktivnosti u kojima zajedno nešto rade, prilika za mlade da razviju novu budućnost, ne prisiljavajući ih da izdrže dodatne razgovore o prošlosti. Međutim, čini se da postoji mjesto za zdrave razgovore o prošlosti u mješovitim grupama, jer, kako su naglašavali mladi, u takvom društvu se ne dešavaju razgovori o etnonacionalizmu i ratu.

Mladi ljudi su otvoreni za pričanje o međuljudskim, porodičnim i čak grupnim sukobima. Dakle, kada smo u stanju da govorimo o etnonacionalizmu i ratu na načine koji ne označavaju sukobe prethodnih generacija kao da je to nešto što uključuje odgovornost mladih, onda su spremni da se bave pitanjima nacionalizma i rata. U stvari, djeca i mladi sa kojima radimo, brzo izjednačavaju nacionalizam i rat; za njih, sve je u istoj torbi.

Ovi razgovori daju im šansu da podijele svoje frustracije i stvore siguran prostor u kojem mogu da kažu kako se osećaju manipulisanim ili krivim. Daju im šansu da dijele svoja iskustva sa onima iz različitih sredina i iz drugih etničkih grupa, i otkrivaju da imaju puno zajedničkog. Svaki osjećaj pritiska da ostanu u svojoj etničkoj grupi je za njih viška. Kako im se daje mogućnost da čuju jedni druge, ojačane su u njihove sposobnosti da se odupru nacionalističkim narativima. Oni su u stanju da grade prijateljstva sa ljudima iz drugih etničkih grupa. Mladi tvrde da često odrasli žele da proizvedu u njima osjećanje da: “…ako niste u svojoj grupi, ako ne pohađate vjeronauku sa svojom grupom, onda nećete dobro proći u životu.” Učenjem vještina da se suočavaju sa sukobima i da izgrade odnose jedni s drugima, ovi mladi su osnaženi da se vrate u svoje škole, porodice i krug kao aktivisti za mir. Oni su ojačani da mogu “dobro proći” i bez da rade ono što ne žele.

Vještine za suočavanje sa sukobom

U treninzima Malih Koraka za mlade o tome kako se suočiti sa sukobima u međuljudskim odnosima, “Podsticanje djece da prihvataju razlike”, podušavamo ih nekoliko jednostavnih vještina koji će pomoći da se suočimo sa sukobima na zdrav način. Vještine nenasilne komunikacije i ponašanja pomažu nam da se na zdraviji način povežemo sa članovima porodice, prijateljima i kolegama. Ove vještine takođe pružaju efikasan način da se bavimo većim konfliktima između grupa.

1) Pogledaj u oči osobu sa kojom si u sukobu

Prvi korak je da napravite kontakt očima. Kada smo u sukobu jedni s drugima, često izbjegavamo kontakt očima. Kada uspijemo da pogledamo jedno u drugo, vidimo  emocije, bol i bijes, i tako humaniziramo osobu preko puta sebe. Vidimo da je i on/ona samo ljudsko biće koje želi smiraj.

2) Reci ime osobe sa kojom si u sukobu

Drugi korak je usko povezan sa prvim. U sukobu često kažemo: “Ona je ovakva!” ili “On je takav!” Kada pogledamo u nečije oči i kažemo njegovo/njeno ime, počnemo da se približavamo jedni drugima, a razlozi sa sukob se postaju manji i manji.

3) Navedi/razjasni šta te muči

Dijeljenje onoga što nas uznemirava u sukobu je od presudnog značaja tako da svaka strana može da zna zašto se sukob odvija i kako možemo da krenemo prema transformaciji. Važno je koristiti govor bez dijagnosticiranja, etiketiranja, presuđivanja. Najbolje je govoriti opisno i tačno, držaeći se činjenica.

4) Reci kako bi volio/voljela da se sukob razriješi (koje su tvoje potrebe)

Bez dugog vremenskog fokusiranja na prošlost, važno je pronaći put naprijed zajedno. Tražeći ono što nam treba, mi možemo pomoći drugima da budu više osjetljivi na potrebe drugih u budućnosti. Često koraci #3 i #4 izgledaju sasvim jednostavno: “To si radio/radila ranije, ali u budućnosti, možeš li to učiniti umjesto toga? ‘To i to’ ponašanje bi mi pomoglo.” Kada se pitamo druge za konkretne promjene u ponašanju, kako bi se ispunile sve naše potrebe, postaje moguće živjeti sa manje tenzija, frustracije i sukoba.

Ova četiri koraka nisu uvijek jednostavna pogotovo kada smo učeni da izbjegavamo sukob u potpunosti ili da samo dajemo prihvatljive odgovore umjesto da dijelimo naše stvarno iskustvo o tome kako nas uznemirava ili povrjeđuje nešto što je neko rekao ili uradio. Ipak, mi verujemo da ako naučimo da vježbamo ova četiri jednostavnih koraka u našim svakodnevnim odnosima, međuljudski sukobi i čak veliki konflikti između grupa, mogu se znatno smanjiti.

Naš priručnik za nastavnike Islamske vjeronauke, koristi se i u Evropi

Preuzeto: Aljazeera Balkans
Piše: Naida Kurdija

Amra PandzoAmra Pandžo je mirovna aktivistica već gotovo dvadeset godina. Motivaciju za svoje mirovno djelovanje pronalazi u vjeri. U tom dugom periodu radila je sa velikim brojem ljudi u regiji na prevazilaženju posljedica rata, pomirenju, transformaciji konflikata i mirovnom obrazovanju.

Odmah nakon rata je bila idejni tvorac prve mreže nevladinih organizacija koja se prostirala na obje strane međuentitetske linije u Bosni i Hercegovini i bila među prvima koji su je prešli.

U anketi TPO Fondacije proglašena je za jednu od jedanaest žena u Bosni i Hercegovini koje su gradile mir. Uredila je Priručnik za nastavnice i nastavnike islamske vjeronauke o mirovnoj dimenziji islama i koautorica je knjige Put mira, koja je objavljena 2016. godine. Članica je organizacionog tima pokreta Vjernici za mir i Upravnog odbora Međureligijskog hora Pontanima. Radi u Američkom kutku Biblioteke Sarajevo i vodi Udruženje za dijalog u porodici i društvu Mali koraci.

Opširnije >>

Podsticanje djece da prihvataju razlike

U saradnji sa Menonitskim centralnim komitetom u periodu od tri godine, od aprila 2016. do marta 2019. godine, organizacija Mali Koraci sprovodi projekat “Podsticanje djece da prihvataju razlike”. Mali Koraci će koristiti metode izgradnje mira sa vjerskom motivacijom kako bi se smanjile podjele između djece iz različitih etničkih grupa. Treneri organizacije Mali Koraci će naučiti djecu alate za dijalog i uzajamno razumijevanje, koristeći vjeru kao motivaciju i izvor energije. Tada će djeca doživjeti direktan kontakt sa “Drugim”, i to izgradnjom prijateljstva i slaveći svoja postignuća zajedno.

Mala škola međuvjerskog dijaloga

U dvanaest različitih gradova širom BiH vjeroučitelji koji su ranije učestvovali u programima obuke za Male Korake biraju djecu za jednodnevnu sesiju pod nazivom “Mala škola međuvjerskog dijaloga”. Na ovim sesijama, grupe od po desetoro djece će učiti o osnovama nenasilne komunikacije i raditi će se sa djecom iz jedne etno-vjerske grupe. Oni će učiti o koracima koje mogu preduzeti kada su u sukobu sa bilo kim, bilo da je to član porodice, prijatelj ili kolega.

Praktična međuvjerska izgradnja mostova

Poslije dvanaest “Malih škola međuvjerskog dijaloga”, svaka grupa je uparena sa drugom grupom djece iz različite etničke zajednice kako bi nastavila obuku na šest susreta “Praktične međureligijske izgradnje mostova”. Ove jednodnevne radionice će pružiti prilike djeci da svoje vještine upražnjavaju igranjem uloge u zamišljenom sukobu, te da izgrađuju prijateljstva sa djecom iz različitih zajednica, te raspravljaju o nacionalističkim porukama i razlozima za rat i mir.

Dječji mirovni festival

U decembru 2018. godine u Sarajevu će se sastati svih 120 učesnika i učestvovati u različitim umjetničkim radionicama, te proslavama koja uključuje muziku i ples.

Stvaranjem prijateljstava preko etničkih i vjerskih barijera, vjeroučitelji i djeca će biti osnaženi da se vrate u svoje škole kao ambasadori promjena. Spremni smo da planiramo buduće zajedničke aktivnosti zajedno u kojima sarađujemo sa rastućim pokretom vjeroučitelja i studenata širom Bosne i Hercegovine koji rade na liječenju rana našeg društva.