All posts by amra

Šta za nas znači kada kažemo “Dijalog”

Kad ljudi čuju riječ dijalog, često im prvo pada na pamet grupa starih vjerskih lidera koji vode ljubazan razgovor i daju službenu izjavu o stvarima u kojima se oni slažu. Ali iako je dijalog na visokom nivou između vjerskih lidera važan, ljudi su u pravu kad ukazuju na ograničeni uticaj takvog “dijaloga” na živote običnih ljudi.

Kad kažemo “dijalog”, mislimo mnogo više.

Smatramo da postoje najmanje četiri različite vrste dijaloga koji povezuju grupe različitih religija: dijalog ruku, glave, stomaka i srca.***

Dijalog ruku – Služenje zajedno za zajedničko dobro naših lokalnih zajednica. Dok kupimo smeću zajedno u javnom parku, podijelimo jela sa siromašnim porodicama, ili pomažemo starijim porodicama sa kućnim popravkama, mi mjenjamo naše međuvjerske odnose, od konkurencije ideja do prilika za saradnju. Dijalog ruku nam dozvoljava da stojimo rame uz rame, da zajedno radimo, prepoznajemo zajedničke ciljeve i gradimo prijateljstva dok sarađujemo u pravcu zajedničkog dobra.

Dijalog stomaka – Dijelovanje dobre hrane zajedno. Dijalog stomaka je još jedan način za izgradnju prisnosti i prijateljstva, pokazujući gostoprimstvo, uživajući u razgovorima dok jedemo, i jednostavno provodeći lijepe trenutke zajedno. Kad jedemo hranu zajedno u drugoj kući i mjestima obožavanja, ljudi iz različitih verskih zajednica više nisu “oni” već postaju “mi”.

Dialog glave – učenje zajedno o našim sličnostima i razumijevanje naših nepomirljivih razlika. Kada se bavimo samo teološkim ili teoretskim razgovorima, lako možemo izgraditi zidove umjesto mostove zbog važnih teoloških razlika. Međutim, kada radimo na izgradnji prijateljstva na druge načine kao sarađujući na projektima i jedući zajedno, onda se smanjuju nesporazumi i saznajemo o našim razlikama, dok razgovaramo o tome u šta vjerujemo. Vjerujemo da se čak i naše teološke i ideološke razlike mogu proslaviti, ne zato što se slažemo jedni sa drugima, već zato što slušanje različitih razumijevanja Boga i istine nas tjera da suosjećamo i rastemo kao ličnost, te da volimo našeg komšiju.

Dialog srca – ljubav prema drugima i odnosi koji se međusobno transformišu. Cilj dialoga nije samo da mi učimo stvari jedni o drugima niti da jednostavno radimo na servisnim projekatima zajedno. Cilj je da mi možemo znati, učiti, i konačno voljeti jedni druge. Dok se bavimo ovim dijalogom srca, mi cijenimo i učimo iz naše jedinstvenosti, vjerujemo da će ljudi u svakoj vjerskoj zajednici postati agenti za transformaciju u svojim vlastitim zajednicama i u širem društvu.

***Josh Daneshforooz je opisao dijalog na ova četiri načina u svojoj knjizi, “Volite našeg vjerskog susjeda: plod duha u mnogoreligijskom svijetu.” Preporučujemo vam da je pročitate!

Sarajevsko međureligijsko iskustvo

U petak, 15. juna, tim Malih Koraka je imao privilegiju  da upozna dvadeset i devet američkih studenata na programu studijske posjete gradu Sarajevu, upoznavanju sa njegovom istorijom i njegovom vjerskom raznolikošću. Program studiranja u inostranstvu održavaju naši prijatelji Petra i James Taylor u European Center for the Study of War and Peace (ECSWP). Studenti su stigli sa Boston College-a u Bostonu, Massachusettsu i Univerzitet-a Loyola Marymount u Los Angelesu, Kalifornija, a nakon prvog dana sa nama, provest će još mjesec dana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Amra Pandžo je kao uvod  podjelila svoje iskustvo o opsadi grada Sarajeva, kao i njenu transformaciju kada se počela baviti mirovnim radom nakon rata. Zatim su studenti išli u kratku posjetu na tri sarajevske tradicionalne svete lokacije, uključujući Carevu Džamiju, Crkvu Sv. Ante, i Staru Pravoslavnu Crkvu, koju su studenti posjetili narednog dana.

Careva dzamija

Većina učenika ušla je u džamiju po prvi put kada su posjetili Carajevu Džamiju. To je bilo i njihovo prvo iskustvo o tome kako se Muslimani obavljaju namaz. Neki od njih su posmatrali, a neki obavili namaz zajedno sa muslimanima.

U Crkvi Sv. Ante, Fra Marinko Pejić je govorio o tradiciji Sarajeva, u kojoj se ljudi iz svake religije molili u Staroj Pravoslavnoj Crkvi, Crkvi Sv. Ante i Turbetu Sedam Braće, dajući jednaku svotu novca kao dobrovoljni prilog u nadi da će im se odgovoriti na njihove molitve. Dalje je opisao kako je svaka kuća molitve otvorena za ljude svake vjere, kada im je potrebno mirno mjesto da dođu i mole se. Zaključio je da svi obožavamo jednog Boga, iako razumijemo Boga i klanjamo mu se drugačije.

Stara Pravoslavna Crkva

Sarajevsko međuvjersko iskustvo je fascinantno za mnoge posjetioce, jer je istorija međusobnog poštovanja, saradnje i ljubavi između ljudi i vjerskih zajednica jedinstvena i nudi perspektivu  nade o međusobnoj povezanosti ljudi bez obzira na njihovu religiju ili narodnost.

Glas mladih

U sklopu djelovanja Malih Koraka u projektu “Podsticanje djece da budu osjetljive i prihvataju razlike” u obučavanju mladih kako se baviti međuljudskim konfliktima, imali smo privilegiju da ih učimo kako ove vještine staviti u praksu. U nedelju, 3. juna, otac Radivoj Krulj, pravoslavni sveštenik iz Mostara i njegova supruga Nataša primili su nas Vladičanski Dvor u Mostaru gdje smo se sreli sa mladima iz Mostara. Puno hvala Radivoju i Nataši za gostoprimstvo i za stvaranje sigurnog prostora gdje smo mogli da učimo od izuzetnih mladih ljudi iz svih etničkih grupa u BiH.

Ova mješovita grupa Bošnjaka, Hrvata i Srba ranije je imala edukaciju o tome kako se suočiti sa osobom sa kojom smo u sukobu (gledajući u oči i nazvajući ih po imenu, govoreći iskreno o tome šta ih smeta i tražeći ono što žele ili trebaju u odnosu ili situaciji). Vježbali su ove vještine u simuliranim sukobima jedni s drugima. Ipak, u ovom razgovoru namjerno smo uvodili više emocionalno “vrućih” tema: etnonacionalizam, uticaj rata na djecu i omladinu.

Evo nekih njihovih stavova i naših komentara:

“Ima previše razgovora o ratu.”

“Miješano okruženje je garancija da nećete govoriti o ratu i takvim stvarima. Ako imate prijatelje iz različitih etničkih grupa, izbjegavate te teme i govorite o pozitivnim stvarima. Ali ako ste iz iste [etničke] grupe, ljudi će odmah početi da pričaju o vašoj etničkoj i vjerskoj grupi, o onome što su vam drugi učinili u ratu. “

“Sjećanje na rat sprečava rast i razvoj. Trebalo bi da ostane u mračnom mjestu srca i ne pominje se u svakodnevnom životu. “

“Nisam kriv za Srebrenicu. Nisam ni rođen. To nije moja greška i prestati se ponašati kao da je to moja greška samo zbog moje etničke pripadnosti. Odjebi! “

“Mrzimo to kada kažu: ‘Ne zaboravite’ jer kada kažu: ‘Ne zaboravite,’ zapravo znače: ‘Ne opraštajte.'”

Komentar:

Da li je vrijedno da se raspravljamo o konfliktu, ratu i opraštanju kada su mladi umorni od njih? Zašto ne činiti nešto drugo?

Verujemo da su aktivnosti u kojima zajedno nešto rade, prilika za mlade da razviju novu budućnost, ne prisiljavajući ih da izdrže dodatne razgovore o prošlosti. Međutim, čini se da postoji mjesto za zdrave razgovore o prošlosti u mješovitim grupama, jer, kako su naglašavali mladi, u takvom društvu se ne dešavaju razgovori o etnonacionalizmu i ratu.

Mladi ljudi su otvoreni za pričanje o međuljudskim, porodičnim i čak grupnim sukobima. Dakle, kada smo u stanju da govorimo o etnonacionalizmu i ratu na načine koji ne označavaju sukobe prethodnih generacija kao da je to nešto što uključuje odgovornost mladih, onda su spremni da se bave pitanjima nacionalizma i rata. U stvari, djeca i mladi sa kojima radimo, brzo izjednačavaju nacionalizam i rat; za njih, sve je u istoj torbi.

Ovi razgovori daju im šansu da podijele svoje frustracije i stvore siguran prostor u kojem mogu da kažu kako se osećaju manipulisanim ili krivim. Daju im šansu da dijele svoja iskustva sa onima iz različitih sredina i iz drugih etničkih grupa, i otkrivaju da imaju puno zajedničkog. Svaki osjećaj pritiska da ostanu u svojoj etničkoj grupi je za njih viška. Kako im se daje mogućnost da čuju jedni druge, ojačane su u njihove sposobnosti da se odupru nacionalističkim narativima. Oni su u stanju da grade prijateljstva sa ljudima iz drugih etničkih grupa. Mladi tvrde da često odrasli žele da proizvedu u njima osjećanje da: “…ako niste u svojoj grupi, ako ne pohađate vjeronauku sa svojom grupom, onda nećete dobro proći u životu.” Učenjem vještina da se suočavaju sa sukobima i da izgrade odnose jedni s drugima, ovi mladi su osnaženi da se vrate u svoje škole, porodice i krug kao aktivisti za mir. Oni su ojačani da mogu “dobro proći” i bez da rade ono što ne žele.

Vještine za suočavanje sa sukobom

U treninzima Malih Koraka za mlade o tome kako se suočiti sa sukobima u međuljudskim odnosima, “Podsticanje djece da prihvataju razlike”, podušavamo ih nekoliko jednostavnih vještina koji će pomoći da se suočimo sa sukobima na zdrav način. Vještine nenasilne komunikacije i ponašanja pomažu nam da se na zdraviji način povežemo sa članovima porodice, prijateljima i kolegama. Ove vještine takođe pružaju efikasan način da se bavimo većim konfliktima između grupa.

1) Pogledaj u oči osobu sa kojom si u sukobu

Prvi korak je da napravite kontakt očima. Kada smo u sukobu jedni s drugima, često izbjegavamo kontakt očima. Kada uspijemo da pogledamo jedno u drugo, vidimo  emocije, bol i bijes, i tako humaniziramo osobu preko puta sebe. Vidimo da je i on/ona samo ljudsko biće koje želi smiraj.

2) Reci ime osobe sa kojom si u sukobu

Drugi korak je usko povezan sa prvim. U sukobu često kažemo: “Ona je ovakva!” ili “On je takav!” Kada pogledamo u nečije oči i kažemo njegovo/njeno ime, počnemo da se približavamo jedni drugima, a razlozi sa sukob se postaju manji i manji.

3) Navedi/razjasni šta te muči

Dijeljenje onoga što nas uznemirava u sukobu je od presudnog značaja tako da svaka strana može da zna zašto se sukob odvija i kako možemo da krenemo prema transformaciji. Važno je koristiti govor bez dijagnosticiranja, etiketiranja, presuđivanja. Najbolje je govoriti opisno i tačno, držaeći se činjenica.

4) Reci kako bi volio/voljela da se sukob razriješi (koje su tvoje potrebe)

Bez dugog vremenskog fokusiranja na prošlost, važno je pronaći put naprijed zajedno. Tražeći ono što nam treba, mi možemo pomoći drugima da budu više osjetljivi na potrebe drugih u budućnosti. Često koraci #3 i #4 izgledaju sasvim jednostavno: “To si radio/radila ranije, ali u budućnosti, možeš li to učiniti umjesto toga? ‘To i to’ ponašanje bi mi pomoglo.” Kada se pitamo druge za konkretne promjene u ponašanju, kako bi se ispunile sve naše potrebe, postaje moguće živjeti sa manje tenzija, frustracije i sukoba.

Ova četiri koraka nisu uvijek jednostavna pogotovo kada smo učeni da izbjegavamo sukob u potpunosti ili da samo dajemo prihvatljive odgovore umjesto da dijelimo naše stvarno iskustvo o tome kako nas uznemirava ili povrjeđuje nešto što je neko rekao ili uradio. Ipak, mi verujemo da ako naučimo da vježbamo ova četiri jednostavnih koraka u našim svakodnevnim odnosima, međuljudski sukobi i čak veliki konflikti između grupa, mogu se znatno smanjiti.

Naš priručnik za nastavnike Islamske vjeronauke, koristi se i u Evropi

Preuzeto: Aljazeera Balkans
Piše: Naida Kurdija

Amra PandzoAmra Pandžo je mirovna aktivistica već gotovo dvadeset godina. Motivaciju za svoje mirovno djelovanje pronalazi u vjeri. U tom dugom periodu radila je sa velikim brojem ljudi u regiji na prevazilaženju posljedica rata, pomirenju, transformaciji konflikata i mirovnom obrazovanju.

Odmah nakon rata je bila idejni tvorac prve mreže nevladinih organizacija koja se prostirala na obje strane međuentitetske linije u Bosni i Hercegovini i bila među prvima koji su je prešli.

U anketi TPO Fondacije proglašena je za jednu od jedanaest žena u Bosni i Hercegovini koje su gradile mir. Uredila je Priručnik za nastavnice i nastavnike islamske vjeronauke o mirovnoj dimenziji islama i koautorica je knjige Put mira, koja je objavljena 2016. godine. Članica je organizacionog tima pokreta Vjernici za mir i Upravnog odbora Međureligijskog hora Pontanima. Radi u Američkom kutku Biblioteke Sarajevo i vodi Udruženje za dijalog u porodici i društvu Mali koraci.

Opširnije >>

Podsticanje djece da prihvataju razlike

U saradnji sa Menonitskim centralnim komitetom u periodu od tri godine, od aprila 2016. do marta 2019. godine, organizacija Mali Koraci sprovodi projekat “Podsticanje djece da prihvataju razlike”. Mali Koraci će koristiti metode izgradnje mira sa vjerskom motivacijom kako bi se smanjile podjele između djece iz različitih etničkih grupa. Treneri organizacije Mali Koraci će naučiti djecu alate za dijalog i uzajamno razumijevanje, koristeći vjeru kao motivaciju i izvor energije. Tada će djeca doživjeti direktan kontakt sa “Drugim”, i to izgradnjom prijateljstva i slaveći svoja postignuća zajedno.

Mala škola međuvjerskog dijaloga

U dvanaest različitih gradova širom BiH vjeroučitelji koji su ranije učestvovali u programima obuke za Male Korake biraju djecu za jednodnevnu sesiju pod nazivom “Mala škola međuvjerskog dijaloga”. Na ovim sesijama, grupe od po desetoro djece će učiti o osnovama nenasilne komunikacije i raditi će se sa djecom iz jedne etno-vjerske grupe. Oni će učiti o koracima koje mogu preduzeti kada su u sukobu sa bilo kim, bilo da je to član porodice, prijatelj ili kolega.

Praktična međuvjerska izgradnja mostova

Poslije dvanaest “Malih škola međuvjerskog dijaloga”, svaka grupa je uparena sa drugom grupom djece iz različite etničke zajednice kako bi nastavila obuku na šest susreta “Praktične međureligijske izgradnje mostova”. Ove jednodnevne radionice će pružiti prilike djeci da svoje vještine upražnjavaju igranjem uloge u zamišljenom sukobu, te da izgrađuju prijateljstva sa djecom iz različitih zajednica, te raspravljaju o nacionalističkim porukama i razlozima za rat i mir.

Dječji mirovni festival

U decembru 2018. godine u Sarajevu će se sastati svih 120 učesnika i učestvovati u različitim umjetničkim radionicama, te proslavama koja uključuje muziku i ples.

Stvaranjem prijateljstava preko etničkih i vjerskih barijera, vjeroučitelji i djeca će biti osnaženi da se vrate u svoje škole kao ambasadori promjena. Spremni smo da planiramo buduće zajedničke aktivnosti zajedno u kojima sarađujemo sa rastućim pokretom vjeroučitelja i studenata širom Bosne i Hercegovine koji rade na liječenju rana našeg društva.

Ernada Avdibegović Mirovni rad sa nastavnicima/cama islamske vjeronauke: Udruženje „Mali koraci“

Povijest Bosne i Hercegovine nije bez kontrasta: jedinstva i oštrih razlika. Ono što je u jednoj kalendarskoj godini u Bosni smjena oštre zime i vrelog ljeta, u povijesnim vremenima Bosne to je smjena velikih perioda nad ovom zemljom i državom.  Bosna je posvjedočila srednjovjekovne osvite vremena na svojim stećcima, potom osmanski vakat, austrougarsko doba evropljanske nade, dvije jugoslavenske epohe, savremeno nezavisno uspravljanje…

Spomenuti veliki periodi povijesti bili su nad Bosnom, ali i u Bosni. Neke narode i ljude ove zemlje ti su periodi dublje, unutarnje i duhovno oslovili, nad nekima su samoizvanjski pregrmjeli kao strašna nesreća.

Da je Bosna zemlja kontrasta pokazuje i njena religijska trusnost u Srednjem vijeku, njen djelomičan od(a)ziv islamu za vrijeme osmanskog vakta, njeno nacionalno kontrastiranje i razuđivanje za vrijeme Austro-Ugarske imperije, muk nekih njenih ljudi u svojoj narodnosnoj neopredijeljenosti za vrijeme jugoslavenske epohe. (…)

Veliki povijesni periodi Bosne, ona izvanjska stoljeća i desetljeća ove zemlje u doba velikih država, carstava i imperija, u svojim su oštrim kontrastima nadilaženi duhovnim i tihim nutarnjim, širenjem kršćanstva (katoličanstva, kasnije i pravoslavlja), potom širenjem islama i dolaskom dijasporalnog i izbjegličkog judaizma. Širenja, ali i nametanja i nadmetanja raznolikih vjera u Bosni, zapravo su samo podebljavala raznoliku potku Bosne u nekoj tajnovitoj osnovi Bosne.

Sve ove vjere kojima se bosanski čovjek stanovnik ili čovjek naseljenik odaz(i)vao u odvojenoj nabožnoj radosti, u zasebnoj utjehi ili u muci (ne tako različitoj od muke drugih mu susjeda!) zakorjenjivale su se u svome veoma prepoznatljivom abrahamovskom/ibrahimovskom stablu u Bosni.”[1]

Continue reading Ernada Avdibegović Mirovni rad sa nastavnicima/cama islamske vjeronauke: Udruženje „Mali koraci“

Navid Kermani: Preko granica – Jacques Mourad i ljubav u Siriji

U oktobru 2015. Navid Kermani, ugledan njemački pisac iranskog porijekla je dobio prestižnu mirovnu nagradu njemačkih nakladnika (Friedenspreis des Deutschen Buchhandels). Na svečanosti dodjele nagrade Kermani je održao govor koji  prenosimo u cijelosti u hrvatskom prijevodu. U njemačkim medijima često citiran, ovaj Kermanijev tekst je postao poznat kao nadahnuće za međureligijski suživot. Kermani svjedoči o primjerima međureligijskog suživota u vremenima koja razaraju svaki život, a posebno fino tkivo interkulturalnosti. Kermani ovim tekstom daje svojim čitateljima političko usmjerenje i duhovno osnaženje za ustrajanje u izgradnji međureligijskog suživota. Istovremeno, njegovi čitatelji mogu uživati u ljepoti Kermanijevog jezika i dubini njegove misli.  Odlučili smo se na prijevod Kermanijevog svečanog govora jer informira o islamskoj misli i duhovnosti koje ne smijemo nikako zaboraviti pod pritiskom surovog nasilja aktualnih prijetnji islamske države. Konačno, RAND nudi prijevod Kermanijevog svečanog govora kao svoj doprinos otporu nasilju na način bratstva u ljudskosti koje Kermani zagovara.

aw

Govor povodom primanja mirovne nagrade njemačkog nakladništva 2015.

Istog dana kad sam primio vijest o mirovnoj nagradi njemačkog nakladništva,  otet je  u Siriji Jacques Mourad. Dvojica naoružanih muškaraca je ušla u samostan Mar Elian na rubu gradića Qaryatein. Tražili su oca Jacquesa. Našli su ga jasno u skromnom, malom uredu koji  je i njegov dnevni boravak i njegova spavaća soba, zarobili su ga  i odveli. Dana 21. svibnja 2015. Jacques Mourad  je postao talac tzv. “islamske države”. Continue reading Navid Kermani: Preko granica – Jacques Mourad i ljubav u Siriji